Željko Knežević – zavičajni književnik i tajnik DKH
Written by Željko Dolgoš on 8 svibnja, 2026
U Zagrebu je 29. travnja preminuo hrvatski književnik, član i nekadašnji tajnik Društva hrvatskih književnika, Željko Knežević, rođen 4. prosinca 1943. u Gornjem Rajiću.
Gimnaziju je završio u Novoj Gradiški, a Pravni fakultet u Zagrebu. Radi dvije godine kao pravnik u tadašnjoj Općini Novska, a potom 15 godina u građevinskim poduzećima u Novoj Gradiški i Zagrebu. Od 1985. godine radi kao tajnik Društva hrvatskih književnika u Zagrebu.
Pisao je pjesme intimističkog ugođaja. Kako donosi Hrvatska enciklopedija, Knežević se je u svojoj poeziji zgusnutim, hermetičnim slikama okretao prošlosti, uspomenama na djetinjstvo, obiteljskim temama, Domovinskomu ratu.
Objavio je zbirke: Pepelom i ružom (1971.), Svuci svoju kožu (s Titom Bilopavlovićem Nova Gradiška 1972., Kuća puna vjetra (1976.), Putovanja (1981.), Okućnica (1987.), Pod zidom (1988.), U tvojim rukama (1992.), Brdo na okupu (1997.), Lijepo svjetlo dna (2000.), Kopito trajnoga konja (2005.), Na vrhu olovke (2005.), Tvoja ljubav je most (2010.), Iskorak iz sna (2011.), Dom za pčele samice (2015.) te Tiha staništa (2022).
Odlikovan je Redom Danice hrvatske s likom Marka Marulića 1996. te nagrađivan najuglednijim hrvatskim književnim nagradama, kao što su nagrada Fonda A. B. Šimić za zbirku Pepelom i ružom, 1971.; nagrada Vladimir Nazor za zbirku Brdo na okupu. 1998.; nagrada Tin Ujević za zbirku Kopito trajnoga konja, 2006.; nagrada Duhovno hrašće, Drenovci, 1998. i 2006. te Povelja Visoka žuta žita za sveukupni književni opus i trajni doprinos hrvatskoj književnosti, Drenovci, 2013. – priopćilo je Društvo hrvatskih književnika.
