Željko Gašparović Gašo – Ratnik umjetničkog nadahnuća

Priča o Željku Gašparoviću, popularnom novljanskom Gaši, jedna je od mnogih o ljudima u ovom ratu, prkosnim i gordim Hrvatima koji nisu dopustili povijesnom trenutku svog naroda da prohuji pokraj njih i ostavi ih u prikrajku, već ih je nešto u njima tjeralo biti tu, u središtu katarze i ponovnog ushita jednog naroda, naroda koji je prebrodio sve nevere i došao do slobode.

Gašo je, s foto-aparatom u ruci tako zabilježio jedno vrijeme herojskoga uzdignuća svoje Novske, njenih branitelja, boraca diljem domovine, a poglavito „Tigrova“, pripadnika Prve gardijske brigade. Vratimo se na trenutak u osamdesete godine i Gašparovićevu odluku da višak svoje, umjetnosti bliske, energije pokloni fotografiji. Uključuje se tako u rad foto-kluba „Novska“ i tijekom godina svog artističkog sazrijevanja, do rata, izlaže već na svim većim fotografskim izložbama u državi.

Domovinski rat ga zatiče uposlenog na željeznici i kao takav odmah se kao dragovoljac uključuje u obranu novljanskog kraja u sklopu svima znane „Šliper bojne“, postrojbe okupljenih domoljuba željezničara Novske. Vjerojatno odlučujući događaj za Gašin odabir poziva ratnog snimatelja zbio se ustrojavanjem Operativne grupe Posavina i nicanjem ideje o potaknuću novljanskog ratnog press centra. Dolaskom iz Motovuna akademskog slikara Ive Vrtarića, rođenog Novljanina, oživljava War press centar OG Posavina, sa zadaćom zabilježiti i svijetu prijenjeti istinu o novljanskoj i svekolikoj hrvatskoj borbi za slobodu.

Gašo se u Press centar uključuje kao ratni snimatelj i po tom naputku obilazi novljanska bojišta i snima, neumorno bilježi, video kamerom i foto-aparatom sve događaje sa početaka domovinskog rata na ovim prostorima. Novljanski War press centar ubrzo postaje stožerom prikupljenih podataka i svekolikog ratnog dokumentarnog tvoriva, svojevrsni servis usluga Hrvatskoj televiziji, a i brojnim svjetskim televizijskim kućama (CNN, WTN) koje su ovdje prikupljale vijesti za svoja informativna izdanja.

Uopće, ti dani djelovanja Press centra i sva energija i zanos tih ljudi u promicanju istine o Hrvatskoj, prisjeća se Željko, jedno mu je od najljepših životnih iskustava. I doista, snimatelj Miodrag Tomaz, dokumentarist Željko Sajko, logističar Filip Galešić i Gašparović kao ratni snimatelj, pod odličnim vodstvom Ive Vrtarića, polučili su u to prvo i najpogibeljnije vrijeme domovinskog rata nemjerljive rezultate u širenju istine i alarmiranju savijesti svijeta u povodu svega što se u Hrvatskoj događalo.

Gašo, dakle, uz djelovanje na reporterskom promicanju istine o novljanskoj ratnoj zbilji, umjetničko nadahnuće nastoji iskoristiti u apeliranju svih koji su skloni pomoći slobodarskim težnjama Hrvatske. Tako nastaje niz promidžbenih tvoriva, od kojih valja istaknuti znanu fotografiju uginule čaplje, kao simbola grada Novske. Baš ta fotografija ponukala je brojne europske donatore na pomoć gradu koji je krvario.

Možemo stoga zaključiti da je ratna snimateljska odiseja Željka Gašparovića imala svoje dvostruke učinke. S jedne strane nastajali su slikovni zapisi informativne i dokumentarističke namjene, a s druge strane nicala je, spontano,, usred kalvarije i konačnog pobjedničkog uzdignuća napadnutog naroda, umjetnička fotografija jasne i prepoznatljive forme i snažnog izraza.

Već u studenom 1991. godine u Kutini Gašo dobiva prigodu izložiti svoj, kroz objektiv aparata, umjetnički doživljaj ratne zbilje. Slijedi autorovo sudjelovanje na impozantnoj izložbi „Oči istine“ u Muzejsko-galerijskom centru u Zagrebu, a veliki trag u bilježenju ratnog puta i sazrijevanju Hrvatske vojske Gašparović ostavlja prateći i slikom ovjekovječujući ratne dosege pripadnika Prve gardijske brigade, legendarnih „Tigrova“, s kojima je suradnja potaknuta spontano, u tijeku njihova djelovanja na novljanskom bojištuBaš usred te suradnje niču upečatljiva Gašina fotografska ostvarenja, koja izlaže na svim obljetnicama „Tigrova“, od 1992. godine u galeriji „Zvonimir“, preko Globusa 1993. godine, do izložbenog prostora pri HNK, uz ostale autore, 1994. godine.

Dobitnik niza gradskih i republičkih priznanja kao umjetnik i Spomenice domovinskog rata i niza pohvala vojnih odličnika kao ratnik, Željko Gašparović kroz ovaj rat uspješno brodi baš kao ratni umjetnik ili, bolje rečeno, ratnik umjetničkog nadahnuća. Svjestan pogibelji posla s kojim se bavi, jer nije li nedugo Hrvatska otkrivanjem spomen-ploče odala još jednom počast dvanaestorici u ovom ratu poginulih glasnika istine – novinara i ratnih snimatelja, dakle svjestan svega što ovaj poziv nosi, Željko Gašparović ide dalje, uz potporu obitelji, 125. novljanske pukovnije i grada, potporu i divljenje svih onih koji su imali sreću ratovati s njim ili uživati u Gašinim umjetničkim fotografijama.

Željko Gašparović je od 1992. godine suradnik Radio postaje Novska, od 1993. godine piše i fotografira za „Novljanski glasnik“, kasnije za „Novljanski list“, od 2011. do 2013. objavljuje u novinama „Novska info“, a od 2014. uređuje internetski portal Novska.IN. Također, Gašparović je od 2015. suradnik  lista „Čigoč“ Javne ustanove Parka prirode Lonjsko polje“,  od 2017. godine objavljuje u „Novljanskom vjesniku”, i suradnik je Radio Quirinusa.

Od 1998. do 2001. godine bio je dopisnik „Jutarnjeg lista“, a od 2002. do 2015 godine „Večernjeg lista“.Mnogobrojne fotografije su mu objavljivane u „Hrvatskom slovu”, „Hrvatskom vojniku” i drugim publikacijama, a urednik fotografija je u knjizi „Novska War Time“ (1993.), „Novska u Domovinsko ratu“ (2009.). Objavio je dvije fotomonografije – „Novljanske župe“ (2007.), te „Svjetlost slobode“  (2013.)  čiji je izdavač Hrvatski memorijalno-dokumentacijski centar Domovinskog rata.

Povodom Dana Grada Novske, koji se obilježava 18. listopada i blagdana Svetog Luke Evanđeliste, 2022. godine dodijeljena je nagrada Grada Novske za životno djelo Željku Gašparoviću – Gaši. Nagrada je dodijeljena “za ukupni kulturni i javni rad na području Grada Novske, posebno za fotografsko stvaralaštvo i promicanje fotografske djelatnosti“, a  na svečanoj sjednici Grada Novske uručila ju je gradonačelnica Grada Novske Marija Kušmiš.

Kao što je ovaj nametnuti rat trebalo dobiti, isto ga je tako, budućnosti na znanje i opomenu, valjalo zabilježiti i oteti ga zaboravu povijesti. U oba slučaja Gašo je sudjelovao i stoga mu svaka čast i hvala.