Tko su bili ti „strašni Hrvati” – Hrvati u Tridesetogodišnjem ratu (1618.–1648.)

U Hotelu Knopp otvorena je 3. rujna izložba Hrvatskoga državnog arhiva vezano uz sudjelovanje Hrvata u Tridesetogodišnjem ratu Na izložbi Tko su bili ti „strašni Hrvati”? izložen je reprezentativan izbor reprodukcija arhivskoga, bibliotečnoga i likovnoga gradiva o hrvatskim postrojbama u Tridesetogodišnjemu ratu, pohranjenoga u Hrvatskome državnom arhivu u Zagrebu, Hrvatskom povijesnom muzeju u Zagrebu, Metropolitanskoj knjižnici Zagrebačke Nadbiskupije u Zagrebu, Austrijskome državnom arhivu u Beču, Arhivu Republike Slovenije u Ljubljani, Vojnopovijesnome muzeju u Beču i Vojnome muzeju u Stockholmu.

Tridesetogodišnji rat, jedan od najkrvavijih sukoba europske povijesti 17. stoljeća, trajao je od 1618. do 1648. godine i zahvatio velik dio Srednje Europe. Iako se u početku razvijao kao sukob između katoličkih i protestantskih snaga unutar Svetog Rimskog Carstva, rat je s vremenom prerastao u veliki europski sukob u kojem su sudjelovale vodeće europske sile. U tom burnom razdoblju značajnu, iako često nedovoljno istaknutu ulogu imali su i Hrvati.

Hrvatske zemlje u to su vrijeme bile dio Habsburške Monarhije, a Hrvatsko-Slavonska Vojna krajina predstavljala je jedno od najvažnijih područja obrane Habsburške Monarhije od Osmanskog Carstva. Hrvatsko vojno stanovništvo bilo je poznato po ratničkom iskustvu, a hrvatski konjanici i pješaštvo sudjelovali su u različitim habsburškim vojnim pohodima.

Početak Tridesetogodišnjeg rata 1618. godine poklopio se s razdobljem kada su Habsburgovci nastojali očuvati svoju političku i vjersku prevlast u Srednjoj Europi. Hrvatski vojnici uključivali su se u njihove vojne postrojbe, osobito kao laka konjica.

Posebno su bili poznati hrvatski konjanici – krabati (Cravats). Njihovo ime povezano je s nazivom za Hrvate koji se u različitim europskim jezicima proširio kao Croat, odnosno Cravate. Hrvatski vojnici nosili su karakteristične platnene rupce oko vrata, koji su s vremenom postali prepoznatljiv modni detalj u Europi. Iz naziva za hrvatski rupac razvila se riječ kravata.

Hrvatske postrojbe imale su reputaciju pokretnih i sposobnih lakih konjanika. Koristile su se za izviđanje, prepade, osiguravanje bokova vojske, presijecanje komunikacija i druge zadatke koji su zahtijevali brzinu i pokretljivost.

Hrvatski vojnici borili su se na različitim bojištima Tridesetogodišnjeg rata. Sudjelovali su u habsburškim vojskama protiv protestantskih snaga, ali i protiv vojski koje su se uključile u rat na strani njihovih protivnika.

Jedno od poznatijih razdoblja bilo je sudjelovanje hrvatskih konjanika u vojnim pohodima carske vojske. Njihova pokretljivost bila je osobito korisna u velikim ravničarskim područjima Srednje Europe.

Hrvatske postrojbe nisu bile zasebna vojska koja bi ratovala za neovisnu hrvatsku državu, nego su uglavnom djelovale u sklopu habsburškog vojnog sustava. Ipak, njihova prisutnost bila je dovoljno prepoznatljiva da su ih europski protivnici i suvremenici često razlikovali od drugih postrojbi.

Kako je rat odmicao, sukob je postajao sve manje isključivo vjerski, a sve više politički. U rat su se uključile velike europske sile poput Danske, Švedske i Francuske. Habsburgovci su se našli u dugotrajnom sukobu s različitim protivnicima.

U takvom su se okruženju hrvatske postrojbe ponovno koristile za brze vojne operacije. Njihova ratna vještina i iskustvo stečeno na granici prema Osmanskom Carstvu činili su ih korisnim dijelom carske vojske.

Posebno se ističe razdoblje nakon ulaska Švedske u rat. Švedska vojska pod kraljem Gustavom II. Adolfom postala je jedna od najvažnijih vojnih sila sukoba. Nakon njegove smrti 1632. godine rat se nastavio, a uključivanje Francuske dodatno je promijenilo odnos snaga.

Jedan od najpoznatijih sukoba Tridesetogodišnjeg rata bila je bitka kod Lützena 1632. godine. U njoj su se sukobile švedske i carske snage. Bitka je završila velikim gubicima na obje strane, a u njoj je poginuo švedski kralj Gustav II. Adolf.

U sklopu carske vojske sudjelovale su i hrvatske konjaničke postrojbe. Njihova prisutnost na europskim bojištima potvrđuje koliko su hrvatski vojnici u 17. stoljeću bili uključeni u velike sukobe koji su oblikovali europsku povijest.

Hrvati u Tridesetogodišnjem ratu nisu imali vlastitu neovisnu političku ulogu u današnjem smislu, ali su njihovi vojnici bili prepoznatljiv dio habsburških vojnih snaga. Njihova hrabrost, pokretljivost i ratno iskustvo učinili su hrvatske konjanike poznatima diljem Europe.

Tridesetogodišnji rat tako nije samo priča o sukobu velikih europskih sila. On je i dio hrvatske vojne i europske povijesti, a jedan od najvidljivijih ostataka tog vremena danas nosimo – doslovno – oko vrata. Kravata, povezana s hrvatskim vojnicima 17. stoljeća, postala je jedan od najpoznatijih simbola hrvatske kulturne prepoznatljivosti u svijetu.

Autor izložbe je Damir Stanić uz stručnu suradnju Vladimira Brnardića. Tridesetogodišnji rat jedan je od najvažnijih sukoba u europskoj povijesti, istaknuo je autor izložbe Damir Stanić. Iako je započeo kao sukob katoličke i protestantske strane unutar Svetoga Rimskog Carstva Njemačke Narodnosti, a vjerska problematika bila od velike važnosti tijekom cijelog rata, u njega se zbog svojih partikularnih, napomenuo je Stanić, često svjetovnih interesa, uključio niz europskih država. U ovom paneuropskom sukobu istaknutu ulogu imali su hrvatski vojnici, koji su zbog svojeg karakterističnog načina ratovanja istodobno izazivali prijezir i poštovanje naglasio je. Uz Damira Stanića izložbu je otvorio saborski zastupnik Marin Piletić.