Franjo Horvat – Historia est magistra vitae

Franjo Horvat rođen je u Ferdinandovcu (Podravina) 17. rujna 1949. godine. Osnovnu školu završio je u Ferdinandovcu, a gimnaziju u Đurđevcu. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu diplomirao je povijest i povijest umjetnosti. Kao profesor dvije godine radio je u gimnaziji u Donjem Vakufu (BiH), a sve ostale od 1976. do umirovljenja 2015. u Srednjoj školi u Novskoj gdje je predavao povijest, likovnu umjetnost i latinski jezik.

Kroz dugi niz godina razvio je plodnu suradnju novljanske Srednje škole s vodećim muzejsko-galerijskim ustanovama u Zagrebu koje redovno posjećuju novljanski gimnazijalci. Mnoštvom ekskurzija mlade je upoznao s bogatom hrvatskom kulturno-povijesnom baštinom.

Bavio se strukom i znanošću, održavši niz stručnih predavanja s povijesnom tematikom i napisavši više recenzija povijesnim knjigama i žrtvoslovima, uključujući i žrtvoslov Spomen-područja Jasenovac.

Nizom članaka s područja povijesti i likovne umjetnosti godinama je bio prisutan u lokalnim novinama (Novljanski vjesnik / glasnik / list) i uredio niz emisija iz povijesti na lokalnom radiju.

Na području Novske, kao i u Podravini, prisutan je u kulturnom životu pisanjem tekstova za kataloge mnogobrojnih slikarskih i kiparskih izložbi, pisanjem prikaza i recenzija te promocijama knjiga uključujući i knjigu Razmatranja uz evanđelja najduljeg robijaša (prvo od 1945. do 1952., a potom i od 1954. do 1967.) među svećenicima o. Honorija Marijana Hermana, kojoj je pogovor napisao s o. Bonaventurom Dudom s kojim je knjigu 2008. godine i promovirao u Pastoralnom centru župe sv. Luke evanđelista u Novskoj. Za takovu djelatnost od Osnovne škole Ferdinandovac 2006. godine dobio je priznanje Od srca za djecu.

Član je Matice hrvatske te je unutar njezinog ogranka u Novskoj aktivan kao član Predsjedništva i urednik biblioteka Zavičajna povijest i Zavičajne dodirnice.

Autor je teksta Kulturna baština Koprivničko-đurđevačke Podravine u knjizi Podravina i Prigorje – kulturna i privredna baština (Koprivnica, 2001.). Suautor je teksta o Novskoj u knjizi Gradovi i općine Republike Hrvatske (Zagreb, 2004.).

S Alojzom Buljanom suautor je tri izdanja žrtvoslova Kotara/Općine Novska (Novska, 2005., 2006. i 2011). Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti (HAZU) i Zagrebački velesajam (ZV) ovoj su knjizi dodijelili svoju nagradu Josip Juraj Strossmayer 2007. godine, a Matica hrvatska svoju Zlatnu plaketu 2008. godine.

Suautor je i zbornika Slavko Batušić (2003.) te supriređivač Zavičajne čitanke ´Istine srca´ (prvo izdanje 2004., drugo 2025.), u izdanju novljanskog OMH. Zastupljen je i u knjizi Hrvatska Nika Mirjane Lončar i Višnje Lovrić-Mencej (2009.).

Aktivan je član NAD-a (Novljanskog akademskog društva). U organizaciji ove udruge održani su znanstveni simpoziji na kojima je nastupio s predavanjima o Luki Iliću Oriovčaninu (2018.), o povijesti Novske (2022.) i o počecima srednjega školstva u Novskoj (2024.). Na znanstveno-stručnom skupu Luka Ilić Oriovčanin održanom u Oriovcu – Radovanju 2017. u organizaciji Hrvatskog instituta za povijest – podružnica za Slavoniju, Srijem i Baranju i Općine Oriovac nastupio je s predavanjem Oblici čuvanja uspomene na Luku Ilića Oriovčanina u Novskoj.

Za svekoliki rad Predsjednik Republike Hrvatske dr. Franjo Tuđman odlikovao je Franju Horvata 1998. godine Redom Danice hrvatske s likom Antuna Radića. Grad Novska mu je 2015. godine dodijelio Plaketu Grada Novske za životno djelo.

U izdanju OMH u Novskoj objavio je 2024. knjigu Kroz sedam stoljeća novljanske prošlosti.

Danas kao umirovljenik živi u rodnom Ferdinandovcu gdje je uključen u rad kulturnih institucija, među kojima i FOL-a (Ferdinandsko okupljanje likovnjaka) pri Hrvatskom kulturno-umjetničkom društvu „Frankopan“ Ferdinandovac. U Đurđevcu je član udruge „Peski-Art“ u čijim likovnim radionicama je umjetnički stručni voditelj te piše tekstove za kataloge likovnih izložbi, među kojima i za već tradicionalnu u čast generala Mladena Markača.