Dragutin Karla Kovačević -HSS-ovac i kraljev čovjek

Written by on 31 siječnja, 2020

U trenutku smrti predsjednika Radića Hrvatska seljačka stranka imala je četiri potpredsjednika: Juru Valenčića, Dragutina Karlu Kovačevića, Josipa Predavca i Vladka Mačeka. Kako navodi Hrvoje Matković u monografiji Povijest Hrvatske seljačke stranke, „prva dvojica bili su seljaci, pa, iako je stranka bila seljačka i oslanjala se na seljačke birače, očito ni jedan od njih – unatoč prirođenoj inteligenciji i privrženosti umrlom predsjedniku – nije imao dovoljno predispozicija da u tako složenoj političkoj situaciji preuzme vodstvo HSS-a.“ Za predsjednika je naposljetku izabran Vladko Maček, a svega godinu i pol dana kasnije protiv njega i njegove politike je u Beogradu neslaganje iskazala poklonstvena deputacija hrvatskih seljaka (u kojoj je bilo i pristaša HSS-a) na čelu sa Dragutinom Karlom Kovačevićem.

Dragutin Karla Kovačević

Dragutin Karla Kovačević, političar rodio se u Jazavica kraj Rajića, 25. X. 1870. a datum i mjesto pogibje je Stara Gradiška, 6. VII. 1942. Završivši pučku školu u Rajiću, u rodnom mjestu vodio gospodarstvo (posjedovao oko 10 hektara zemlje, motorni mlin, goveda te mnoštvo košnica). Jedan od prvih članova HPSS (potkraj 1905. član GO), 1906. kandidirao se za zastupnika u Hrvatskom saboru, u koji je 1910. izabran u kotaru Novska. God. 1918. ušao u plenum NV Slovenaca, Hrvata i Srba, a 1919. sa S. Radićem kao stranački predstavnik imenovan u Privremeno narodno predstavništvo, no u njegovu radu nije sudjelovao. Uhićivan 1919. i 1920. Kao nositelj liste u Požeškoj županiji biran 1920. u Ustavotvornu te 1923. i 1925. u Narodnu skupštinu, u ovu i 1927. u Virovitičkoj županiji. Od 1923. bio potpredsjednik H(R)SS, a 1927. postao potpredsjednikom skupštinskoga Narodnoga seljačkoga kluba formirana s crnogorskim federalistima. U Jazavici 1927. osnovao ogranak Seljačke sloge, kojemu je bio predsjednik. Javljao se izvješćima o stranačkim zbivanjima (Dom, 1907–08, 1910, 1923). Pristao 1930. uza šestosiječanjsku diktaturu; promican kao vođa novoga seljačkoga pokreta, predvodio te godine pokloničko izaslanstvo hrvatskih seljaka kralju Aleksandru, držao skupove potpore režimu, a u Zagrebu bio nakladnik tjednika Seljački glas (1930–35) i mjesečnika Seljačka smotra (1931) te urednik Seljačke božićnice (1930), u kojima su pod njegovim imenom objavljivani programatski članci o seljaštvu, hvalospjevi Karađorđevićima te oštre kritike HSS i ustaškoga pokreta. Također na poč. 1930-ih bio vijećnik Savske banovine za novljanski kotar, potpredsjednik Narodne skupštine (izabran 1931. na listi P. Živkovića) te član predsjedništva Jugoslavenske radikalno-seljačke demokracije (od 1933. Jugoslavenska nacionalna stranka, JNS, koje je bio potpredsjednik). Doživjevši neuspjeh na skupštinskim izborima 1935 (na listi B. Jevtića) i 1938, kad se s dijelom JNS pridružio listi V. Mačeka, povukao se iz političkoga života. Nakon uspostave NDH zatočen u Novskoj, Zagrebu te logorima Jasenovcu i Staroj Gradiški, gdje je naposljetku ubijen.

Do uvođenja diktature bio je vodeća figura HSS-a koji je kao stranka dominirao Jazavicom. Nažalost, malo je podataka pomoću kojih bi se moglo rekonstruirati njegovo djelovanje u kotaru. Kao potpredsjednik HSS-a i poslanik u Narodnoj skupštini prije uspostave diktature, Kovačević je zasigurno imao velikog utjecaja u kotaru tijekom 1920-ih godina. Najraniji podatak o njegovoj „političkoj opredijeljenosti“ je izvješće žandarmerijske stanice u Šumetlici od 25. listopada 1920. godine koja obavještava komandira IV. žandarmerijske brigade da je željeznička patrola uhapsila Karla Kovačevića iz Jazavice radi agitacije protiv kralja i države. O njegovom utjecaju svjedoči osnivanje ogranka Seljačke sloge u Jazavici 13. ožujka 1927. godine na njegovu inicijativu. Ogranak je završio sa radom uspostavom diktature 1929.godine nakon čega više nije obnavljan, a predsjednik ogranka bio je upravo Kovačević.

Uspostavom diktature 1929. godine Kovačević se opredijelio za režimsku JNS, te je u sklopu „vladine akcije“ izazivanja raskola u HSS-u postao jedan od disidenata iz Seljačkodemokratske koalicije. Režim je smatrao da će Kovačević kao ugledni prvak bivše stranke za sobom povući određeni broj bivših narodnih zastupnika i pristaša HSS-a. Ne može se sa sigurnošću utvrditi zašto se Kovačević odlučio za ovakav zaokret u politici, no sigurno je kako su mu od strane režima bile obećane određene povlastice. Tako se u vrijeme diktature Kovačević javlja u dokumentima kao narodni poslanik, potpredsjednik kluba zastupnika JNS i potpredsjednik Narodne skupštine.

Prema izvješćima kotarskog predstojnika, u prvim godinama diktature narod je podržavao akciju Kovačevića. Njegova poklonstvena deputacija kralju i predsjedniku vlade u Beogradu iz veljače 1930. godine navodno je na ondašnje seljaštvo u kotaru Novska ostavila pozitivan učinak i oduševljenje. U prosincu 1930. godine Kovačević je održao zbor u Zagrebu na kojem je bilo mnogo seljaka i iz novljanskog kotara. U izvorima nisu navedeni detalji o zboru, osim što kotarski predstojnik naglašava kako je veći dio seljaštva zadovoljan sa akcijom Karle Kovačevića, a manji još stoji u rezervi. Da je Kovačević vjerojatno bio vrlo cijenjen u Jazavicii bližoj okolici svjedoči nam sačuvana žalba Petra Brankovića iz Jazavice. Branković zahtijeva da se njemu i ostalim seljanima vrate stvari koje su im porezni činovnici zaplijenili. Prema njegovom izvještaju, kod seljaka Srba u Jazavici sve je zapljenjeno, a kada je porezni činovnik došao u Roždanik, narodni poslanik Karla Kovačević sve je zapljenjene stvari od njega oduzeo i vratio seljanima, te je navodno iz svog džepa platio porezna dugovanja seljaka.

Na skupštinske izbore 1935. godine Kovačević je izašao kao nositelj vladine Zemaljske liste za kotar Novsku, no rezultati su pokazali da seljaštvo ipak ima drugačije mišljenje o njemu od onog predstavljenog u izvještajima kotarskog predstojnika iz prijašnjih godina. Štoviše, javljaju se kaznene prijave protiv osoba koje javno kritiziraju Kovačevića kao izdajnika i narodnog poslanika po milosti Božjoj, a ne po volji naroda. Kasnije ga na skupovima i bivši stranački kolege iz HSS-a prozivaju za izdaju hrvatskog seljaka i narodnog pokreta.

U izvješćima kotarskog predstojnika iz travnja 1936. godine Kovačević je i dalje prikazan kao pripadnik JNS koja u kotaru stvarno i ne postoji, te dapače ne drži više ni sjednice, a niti skupštine. Poput većine stranačkih kolega iz JNS, Kovačević je krajem 30-ih godina 20. st. prešao u redove Jugoslavenske radikalne zajednice (dalje JRZ) pošto se pred početak Drugog svjetskog rata na području monarhističke Jugoslavije u dokumentimaspominje kao jedna od glavnih figuraJRZ u kotaru Novska.

Premda HSS nije ostvario uspjeh na općinskim izborima u Rajiću 1936. godine, u pojedinim selima te općine postojale su stranačke organizacije, a početkom 1936. godine i ogranak Seljačke Sloge u Gornjem Rajiću. Veliki doprinos organiziranju HSS-a na tom području zasigurno je dao i zamjenik narodnog poslanika za kotar Novsku i potpredsjednik kotarske organizacije HSS-a Luka Karaturović koji potječe iz Gornjeg Rajića. Upravo jena njegovu inicijativu u Gornjem Rajićuodržan veliki stranački zbor na kojem je Ivan Pernar kao izaslanikVladka Mačeka kumovao hrvatskoj zastavi mjesne organizacije bivše HSS. Karaturović je najprije kotarskom predstojniku podnio molbu za dopuštenje održavanja zbora koji se trebao održati 17. siječnja 1937. godine u župnom dvorištu u Gornjem Rajiću. Predstojnik je izdao dozvolu za održavanje, no tek nakon savjetovanja s nadležnim vlastima.

Najavljeno je kako će se na zboru govoriti o političkim i privrednim prilikama, a kao govornici navedeni su Milan Zanić (odvjetnik iz Nove Gradiške), Irenej Glunčić, Josip Palaić, Milan Geroč (žandarmerijski potpukovnik u mirovini i predsjednik općine Novska nutarnja), Milan Lukac (trgovac iz Nove Gradiške), Luka Karaturović i Ivan Pernar kao izaslanik vodstva biše HSS iz Zagreba.

Zbor je prošao u potpunom redu i miru, bez incidenata, a na njemu je prisustvovalo oko 2.500 ljudi. Glavni događaj koji je prethodio zboru bila je misa na kojoj je Ivan Pernar kumovao hrvatskoj zastavi mjesne organizacije HSS-a. Pernar je došao iz Novske u Gornji Rajić nešto prije 12 sati i odmah se uputio u crkvu. Nakon mise i posvete zastave sudionici su se uputili u župno dvorište gdje je zbor otvorio organizator Luka Karaturović.

Pernar je uporno ponavljao i molio sudionike zbora da se suzdrže od negativnih poklika, štoviše kotarski predstojnik navodi kako se Pernar prilikom jedne upadice na račun Karle Kovačevića poprilično uzrujao i zaprijetio prekidom zbora ukoliko se to nastavi. Bez obzira na to i on se dotakao Kovačevića kojega izričito ne imenuje već se na njega referira kao na „jazavca“ koji je, kao i njemu slični, nastojao stvoriti tzv. narodno jedinstvo („ono čega nigdar nije bilo“), ali je narod 5. svibnja rekao što misli o takvom jedinstvu, te se pokazalo kako je upravo hrvatski narod jedinstven u želji „da bude svoj gospodar“. „Mi vodimo ustrajnu političku borbu za sebe. Hrvatska neka vlada sebi, a Srbija sebi“ te još jednom naglašava kako je „na nama Hrvatima da se sredimo unutar ovih međunarodno priznatih granica, ali da Hrvati budu gospodari u svojoj kući.“ Na kraju zbora otpjevana je „Lijepa naša“, a okupljeni narod se u miru i bez incidenata razišao.

Neposredno pred preokret 1941., i već krajem 1940., (…) JRZ se gotovo rasipa – ostaje samo na Karli Kovačeviću i najužim prijateljima.“ Premda je u dokumentima maglovito razdoblje njegovog života druge polovice 30-ih godina 20. st., o njegovom kraju ipak imamo konkretnije informacije.

Kovačević je uhićen 16. travnja 1941. godine od strane lokalnih ustaša koji su se par dana prije učvrstili na vlasti, te je odveden u Novsku, a potom u Staru Gradišku gdje je i stradao.

Naime, u studenom 1941. među skupinom od 37 osoba uhićenih radi optužbe da su masoni bila i četiri člana HSS-a koji nisu pripadali masonima. To su bili Ilija Jakovljević, novinar i književnik, Dragutin Karla Kovačević, književnik i saborski zastupnik, Ljudevit Tomašić, saborski zastupnik i Đuka Kemfelja, saborski zastupnik.

Skupina optužena za masonstvo uhićena je Zagrebu i zatim upućena u Jasenovac, i naposljetku su odvedeni u Starogradiški logor. Među njima je bio veliki broj onih koji su davno istupili iz masonskih loža, poput primjerice dr. Antuna Barca, profesora Sveučilišta, i Krešimira Baranovića, direktora zagrebačke Opere. Hrvatski su masoni po naredbi Luburića imali poseban povlašteni tretman u logoru. Nisu morali obavljati nikakve poslove i nije ih se tuklo, redovito su izlazili na šetnje, dobivali su bolju hranu od ostalih zatočenika, mogli su se redovito pismima javljati rodbini koja im je smjela slati pakete hrane. Jedino im je bilo zabranjeno čitanje knjiga, a novine su mogli nabavljati jer im novac nije bio oduzet kao ostalim zatočenicima. Sve osobe iz te skupine optužene za masonstvo puštene su kućama, osim Ante Mudrinića i književnika i člana HSS-a Karla Kovačevića, koji su likvidirani u logoru u veljači 1942. godine.

U razdoblju prije diktature Kovačević je zasigurno imao određeni utjecaj u kotaru. Kao osoba na visokim funkcijama u HSS-u svojim je autoritetom mogao pridonijeti poboljšanju seljačkog života barem u općini iz koje je potekao, što nam svjedoči i osnivanje ogranka Seljačke sloge u Jazavici. Nakon smrti predsjednika stranke Stjepana Radića, a nedugo zatim i uvođenja diktature, Kovačević mijenja smjer svoje politike i okreće se režimu.Zamisao vlade da Kovačević svojim dolaskom privuče određen broj ljudi u režimsku stranku pokazala se povoljnom za režim. U kotaru Novska je također određen broj ljudi prešao iz opozicije režimu, a među njima je i Herceg Karla, uz Kovačevića jedna od utjecajnijih figura bivše HSS u kotaru. Političke i društvene promjene koje su uslijedile nakon petosvibanjskih izborapokazale su da je Kovačević polagano gubio legitimitet kod seljaštva koje je ostalo vjerno politici HSS-a. Njegovo djelovanje je smanjeno, a kasnije i potpuno prestalo, što zbog već zrelije dobi , što zbog gubitka potpore režima ali i stanovništva kotara Novska.


Current track

Title

Artist