Arheolozi potvrdili, vremenska crta Novske se u potpunosti mijenja
Written by Marija Berić on 4 lipnja, 2020
Prva crkva bila je privatna crkva novljanskoga gospodara, na prapovijesnim ostacima lasinjske i vinkovačke kulture
Tijekom listopada i studenoga te početkom prosinca 2018. godine Institut za arheologiju je, na poziv gradonačelnika Novske Marina Piletića, arheološki istražio dijelove crkve sv. Luke Evanđeliste u centru grada Novske.1 Ova su istraživanja u cijelosti financirana sredstvima grada Novske.
Tijekom radova na sanaciji crkve, pod konzervatorskim nadzorom Igora Cindrića, dipl. ing. arh. iz Konzervatorskoga odjela u Sisku Ministarstva kulture Republike Hrvatske te arheološkim nadzorom dipl. arheol. Antonia Džaje, kustosa Muzeja Moslavine u Kutini, uočeni su tragovi arhitekture i grobova starijih od današnje crkvene građevine. U literaturi prevladava mišljenje da je crkva sv. Luke građena na mjestu starije crkve sv. Dimitrija koja se navodi u izvorima od 1334. godine u Belini . Budući da bi planirani radovi uništili arheološke slojeve, strukture i grobove, odlučeno je istražiti ih. Ujedno se istraživanjima željelo prikupiti čim više podataka o povijesti Novske
Sve je upućivalo na ranije građene objekte, a pronađeno je i više grobova pa su radi tog otkrića građevinski posao zaustavili arheolozi te je krenulo sveobuhvatno istraživanje lokaliteta.
Naime, dr. sc. Juraj Belaj, viši znanstveni suradnik i magistar arheologije Sebastijan Stingl , autori znanstvenog rada naziva „O arheološkim istraživanjima crkve sv. Luke Evanđeliste u Novskoj 2018. godine”, objavljenom u Godišnjaku Instituta za arheologiju „Annales Instituti Archaeologici”, Vol. XV No. 1, 2019. iznose pretpostavku da je riječ o privatnoj, dvorskoj crkvi ili kapeli lokalnoga gospodara. Ova pretpostavka, pokaže li se ispravnom, objasnila bi i činjenicu da crkva nije popisana u čuvenome popisu župa arhiđakona Ivana Goričkoga iz 1334. godine. Temelji su građeni naizmjenično opekom i kamenjem, dok su sami zidovi građeni opekom i to prema dobro i praktično osmišljenom projektu. Sudeći prema njenim karakteristikama, crkva je najvjerojatnije sagrađena u drugoj polovici 12. stoljeća. Pronađeni su i brojni zanimljivi nalazi iz različitih vremenskih razdoblja, uključujući i prapovijesne jame s keramikom lasinjske i vinkovačke kulture.
Predmeti koje su našli, od lijevanog zvonca, kopči, fragmenata keramike, arheolozima je bio trag o vremenskom nastanku pronađenih artefakata koji su datirali iz pred turskog vremena, a ono što ih je posebno iznenadilo komadići keramike s ornamentima za koje se pretpostavlja da sežu u povijest staru i više tisuća godina.
U zaključku znanstvenog rada autori ističu da „sudeći prema njenim karakteristikama, crkva je najvjerojatnije sagrađena u drugoj polovici 13. stoljeća i to kao privatna crkva novljanskoga gospodara. Ova spoznaja pred istraživače novljanske povijesti postavlja novo, važno i zanimljivo pitanje: gdje je taj velikaš živio? Bilo bi logično njegov „grad“ (koji je, doduše, mogao biti i reprezentativna drvena kurija, ali zaštićena od razbojnika, nedobronamjernih susjeda…) očekivati negdje u krugu od 100 do 200 metara od crkve! Konfiguracija terena trebala bi suziti buduću potragu u pravcu sjeveroistoka.
Smatramo da su istraživanja bila vrlo uspješna i da su iznjedrila izuzetno zanimljive rezultate. Nesumnjivo pronađen vrlo vrijedan objekt čije ostatke nažalost neće biti moguće prezentirati in situ, ali valja razmisliti o drukčijim modalitetima njegove prezentacije. Pronađeni su i brojni zanimljivi nalazi iz različitih vremenskih razdoblja. U idućim kampanjama bilo bi važno istražiti prostor sjeverno i istočno od crkve radi prikupljanja više podataka o životu tijekom prapovijesti, ali i boljega razumijevanja ostataka kasnosrednjovjekovne i ranonovovjekovne arhitekture uočenih na tome prostoru.
Nadamo se da bismo ujedno mogli doznati i što se događalo u Novskoj tijekom stoljeća i pol osmanlijske vladavine. Sve u svemu, vjerujemo da je doprinos naših arheoloških istraživanja – prvih sustavnih na području grada Novske – novljanskoj povijesti izuzetno velik, a i da će ga buduća istraživanja još povećati.”