Potpisan Sporazum o suradnji na razvoju interpretacijskog centra Povijest Vojne granice u Novskoj

Društvo Terra banalis inicijator je projekta interpretacijskog centra “Povijest Vojne granice” u Novskoj. U Novsku dolaze 2019. godine, kad se tek počinjalo s preuređenjem Hotela Knopp. Od tada se intenzivno radi na istraživanjima i planiranju postava, a 21. ožujka u prostoru Pismo 2 potpisan je sporazum partnera na ovom projektu, Grada Novske, Društva Terra banalis, Hrvatski državni arhiv, Javna ustanova Park prirode Lonjsko polje, Filozofski fakultetu u Zagrebu i Hrvatski institut za povijest.

Novska je u sustavu Vojne Krajine os 1750. godine kada je novim uređenjem Slavonske vojne krajine ustrojena Gradiška graničarska pukovnija kao osma od jedanaest graničarskih pukovnija na ozemlju Hrvatske i Slavonije. Do 1764. godine pukovnija je bila podijeljena na 4 bojne, a svaka je bajna imala 4 satnije. Te je godine izmijenjena unutarnja struktura pukovnije (smanjen je broj vojnika). Pukovnija je od tada imala 3 bojne, 2 su imale 6, a treća (pričuvna) 4 satnije.

Zapovjedništvo graničarske pukovnije bilo je najviše vojno, upravno i sudbeno tijelo na području pukovnije. Satnije su bile najniže vojne, teritorijalne i zapovjedno-upravne jedinice pukovnije. Satnijom je zapovijedao i upravljao satnik, a savjetodavnu su ulogu imali upravni časnici i činovnici. Gradiška je graničarska pukovnija bila podijeljena na 12 satnija: Lipovljani br. 1, Novska br. 2, Rajić br. 3, Čaglić br. 4, Okučani br. 5, Mašić br. 6, Rešetari br. 7, Petrovo Selo br. 8, Nova Kapela br. 9, Oriovac br. 10, Stupnik br. 11, Sibinj br. 12.

Svaka je satnija obuhvaćala nekoliko sela. Administrativni sustav bio je zasnovan na kućnim brojevima po kojima su se popisivali vojnici, radi kontrole vojnih obveznika (muško stanovništvo od 20. do 60. godine). U sjedištu su satnije osim vojnog zapovjedništva bili područni upravni uredi pukovnije, npr. šumarski i zemljišni ured. Temeljna je jedinica sela bila kućna zadruga.

Sporazum o suradnji na razvoju interpretacijskog centra Povijest Vojne granice u Novskoj potpisali su predsjednica društva Terra Banalis, dr. sc. Nataša Štefanec, redoviti profesor Odsjeka za povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu, dr. sc. Sanja Lončar, docentica Odsjeka za etnologiju i kulturnu antropologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, izaslanica dekana Filozofskog fakulteta dr.sc. Domagoja Tončinića, dr. sc. Dinko Čutura, ravnatelj ravnatelj Hrvatskog državnog arhiva, dr. sc. Gordan Ravančić, ravnatelj Hrvatskog instituta za povijest, znanstveni savjetnik. Marija Kušmiš, ravnateljica Parka prirode Lonjsko polje i Marin Piletić, gradonačelnik Grada Novske.

Društvo Terra banalis suradnik je u mnogim inicijativama vezanim uz revitalizaciju kulturne baštine u Sisačko-moslavačkoj županiji, te je  pripremilo projekt osnutka Referentnog i interpretativnog centra za povijest Vojne krajine, kao moderne muzejske i istraživačke institucije sa sjedištem u Novskoj. Interpretativni centar bit će svojevrsni moderni muzej, u kojem će se uz korištenje najnovijih tehnologija prikazivati kompleksna povijest Vojne krajine, jedinstvenog habsburškog vojnog sustava koji se od početka 16. do kraja 19. stoljeća, u neprekinutom pojasu, protezao od Jadrana do Karpata.

Vojna krajina velikim se dijelom nalazila i na prostoru današnje Hrvatske, čiju je povijest bitno obilježila. Osim modernom prezentacijom povijesti Vojne krajine, centar će se baviti istraživanjem povijesti Vojne krajine kroz domaće i međunarodne projekte, ali i uspostavljanjem mreže destinacija, u Hrvatskoj i izvan nje, na kojima će se moći produbiti poznavanje vojnokrajiške povijesti.

Vojna krajina u Hrvatskoj čiji početak seže u 15. stoljeća kada je Ugarsko-hrvatska država za kralja Matije Korvina pokušala izgraditi obrambeni pojas protiv Turaka, predstavljala je poseban teritorij Hrvatske na kojem je u 16. stoljeću organizirana obrana zemalja Habsburške monarhije od Turaka. U obrani od Turaka iz Bosne već potkraj 15. stoljeća javlja se ime Krajina ili Granica za gradove i posjede uz tursku granicu u Hrvatskoj.

Prijelomni događaj u povijesti obrambenog rata za Hrvatsku bio je sabor staleža unutarnje Austrije u Brucku na Muri 1578. godine. Tada su donesene mnoge važne odluke za obranu. Car Rudolf predaje brigu oko obrane i vrhovno zapovjedništvo u svim vojnim pitanjima na granici nadvojvodi Karlu. Započinje time i druga borba kojom Hrvatska gubi političku i vojnu vlast na graničnom području a time postepeno i svoju državno-pravnu jurisdikciju i vlast nad velikim dijelom hrvatskog teritorija a Krajina se počinje izgrađivati kao trajna vojna institucija podčinjena ratnom vojnom vijeću u Grazu i kasnije u Beču.

Poslije Karlovačkog mira (1699.) i mira u Požarevcu (1718.) počinje se raditi na novoj teritorijalnoj organizaciji Vojne krajine. Novoosvojena područja se ne pripajaju Hrvatskoj već se ureduju kao nove vojne oblasti. Vojna vlast proširuje se na sva područja života krajišnika i Krajine. Mijenjaju se organizacijski i upravni sistemi, a kod krajišnika raste sve veća neizvjesnost i nezadovoljstvo jer je iza svake reforme stajala težnja da se krajišniku nametnu sve veće, ne samo vojne, već i feudalne obveze.

Konačno uređenje Vojne krajine kao posebne »carske zemlje« provedeno je u doba trećeg Austro-turskog rata (1736—1739). U doba Marije Terezije izvršena je njena reorganizacija podjelom na manja vojna područja, regimente. Organizacijska struktura Vojne krajine kao zasebnog upravno-političkog područja u Hrvatskoj izgrađena je i učvršćena Temeljnim krajiškim zakonom (Grundgesetz) 1807. godine, kojim su normirana sva područja društvenog i ekonomskog života Krajine. Takvo uređenje ostalo je sve do druge polovice 19. stoljeća, iako su stalno prisutna nastojanja Hrvatskog sabora, da se Krajina pridruži Hrvatskoj i stavi pod vlast Sabora i bana.

Interpretacijski centar Vojne granice u Novskoj zamišljen je kao muzejski prostor u kojem će posjetitelji kroz plakate, multimediju, tablete i 3D vizualizacije moći upoznati s najvažnijim elementima povijesti Vojne krajine. Ona je za hrvatsku povijest izuzetno važna, četiri stoljeća je funkcionirala na našim prostorima, protezala se na trećinu hrvatskog prostora te je ostavila velikog traga u različitim vidovima života te predstavlja trajno nasljeđe.

Foto: Tomislav Koran