Mijo Gašparović, agronom, lingvist i pjesnik

– Prolazeći sokacima i šorovima, slušajući u razgovoru sa susjedima još uvijek one iste riječi (u pripovjetkama, pjesmama, šalama, dosjetkama), koje su izgovarali dragi nam likovi, kojih odavno među živima nema, riječi koje odzvanjaju u svakom kutku moga bića, odlučih učiniti nešto što mogu i što mi je, zapravo, sveta dužnost, oteti od zaborava jezik svojih pradjedova i sačuvati ga za buduća pokoljenja, jer su nam ga preci namrli kao nešto najvrjednije i najsvetije. Radi se o pokušaju očuvanja autohtonog jezika, a tom očuvanju je zaprijetila nadiruća i razarajuća globalizacija. Ona je razarajuća samo onda kada se tome prepustimo. Uz sva materijalna dobra i usprkos svakodnevnim životnim tegobama, koje tako često opstojnost znače, svaki narod, svaki kraj i svako selo gordo se prepoznaje po jeziku. Popisujući riječi, pojmove, izreke, s tugom sam se sjetio mnogih dragih sumještana i rođaka koji su ih izgovarali u prošlom stoljeću, pretprošlom i davno prije. Morao sam to učiniti zbog njih, ali još više zbog mladog naraštaja, jer se mnogi pojmovi iz seoskog života i gospodarstva zbog tehničkog napretka više ne koriste, pa neka naši potomci sada i ubuduće imaju ukoričenu uspomenu na „divan“ svojih predaka , zborio je mr. Mijo Gašparović, agronom, lingvist i pjesnik govoreći o zavičajnoj zbirci riječi Jazavice i Roždanika koju je sastavio i objavio 2016. godine pod nazivom „Naši divani”.

Rođen je 10. srpnja 1950. godine u selu Jazavica kod Novske u zapadnoj Slavoniji. Gimnaziju je završio u Novskoj, diplomirao na Agronomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, smjer ratarstvo. Na istom fakultetu završio je postdiplomski studij iz ekonomike poljoprivrede i obranio magistarski rad „Utjecaj komasacije zemljišta na troškove transporta“.

U 40. godina radnog staža obavljao je razne poslove u poduzećima i ustanovama. Na području bivše općine Novska radio je 22 godine. Na području Brodsko-posavske županije (općine Dragalić, Gornji Bogićevci, Okučani, Stara Gradiška) u poljoprivrednom savjetodavstvu radio je 18. godina.

Kao stručnjak-savjetodavac Mijo je zajedno sa ostalim kolegama iz službe, ostavio veliki trag u tom dijelu Zapadne Slavonije pomažući savjetima, projektima i svim drugim oblicima u obnavljanju obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava. Ljudi toga kraja osobito ga cijene njegovim ljudskim osobinama i vrlinama.

Istaknuo se i po scenarijima, režiji, snimanju i montaži sedamdesetak kratkih filmova za savjetovanje i poučavanje poljoprivrednika, a napisao je i sljedeće brošure: Organsko-biološko peradarstvo, Priručnik za vođenje obiteljskih gospodarstava, Organsko-biološko gospodarenje, Uzgoj bukovače, Ribogojstvo u obiteljskim gospodarstvima.

Uz svoj profesionalni rad s poljoprivrednicima, proteklih 15-ak godina bilježio i riječi svoga zavičaja, rodnog sela Jazavice i susjednog sela Roždanika u nekadašnjoj općini Novska. Zavičajni rječnik Jazavice i Roždanika znalački je sastavljen te svojim pristupom obradi zavičajnih riječi zadovoljava recentne standarde ovakvih rječnika, a na mnogo mjesta ih i proširuje, odnosno nadmašuje. -Osobita mu je kvaliteta iscrpno objašnjavanje pojedinih riječi iznošenjem njihove opširne etimologije, proširenosti inačica te potvrda u lokalnom govoru i anegdotama. Time rječnik osim leksikografskog dobiva i šire etnografsko značenje i vrijednost. Rječnik je značajan doprinos hrvatskoj zavičajnoj leksikografiji s tim da se u opisu i tumačenjima značenja pojedinih riječi mogu naći i podatci zanimljivi i za standardni hrvatski jezik.

Rječnik je stvaran po zahtjevnim jezičnim normama i sadržava, uz ostale leksikografske normative, etimološke eksplikacije, usporednice, komparativne lingvističke predloške i obuhvaća približno 3.500 jezičnih jedinica.

Budući da jezik živi s čovjekom, da se razvija i mijenja, valjalo je dodatno osluškivati svakodnevni živi govor, sustavno i adekvatno obraditi i koncipirati sve pojmove onako kako oni stvarno žive u jeziku naših ljudi, govornika toga jezika. Ovakav rječnik sazdan na životnoj empiriji zaista je kulturno blago zapadnog slavonskog kraja, napose Jazavice i Roždanika. 

Godine 2025, promovira prvu zbirku pjesama. Prvi dio zbirke „Pjesme”sastoji se od soneta voljenoj Slavoniji, kako piše Mijo- onoj kakvu nosi u srcu, drugi dio od pjesama i epigrama, koje je kronološki zapisivao, a treći dio je posvetio prijateljima i dobrim ljudima.