25 godina Novljanskih mažoretkinja

Written by on 28 rujna, 2021

Elegancija, energija i perfekcija, riječi su koje označavaju sinonime za Novljanske mažoretkinje. Ponosne su predstavnice, ali i nezaobilazan simbol svoga mjesta. Odavno su dokazale kako su uvjerljivo među najboljima u Hrvatskoj, te samom vrhu Europe i svijeta. Svojim elegantnim mažoret korakom i vjerodostojno izvedenim koreografijama, pa i neopisivim umijećem rada sa štapom i drugim rekvizitima, već godinama, plijene golemu pozornost.

Inicijativom učiteljice Mare Šulekić, osnovane su 1996. godine kao izvannastavna aktivnost Osnovne škole Novska. Učiteljica Mara, ujedno je i prva trenerica nekadašnjih mažoretkinja. Osnivanje Udruge Novljanskih mažoretkinja, uslijedilo je tek 2007.godine. Za istaknuti su današnje djelovanje i doprinos unutar Saveza mažoretkinja i pom- pon timova Hrvatske.

Posljednjih godina, državne su prvakinje u klasiku s pom-ponom i to neovisno o dobnoj skupini. Osim tih natjecanja, tu su i naravno ona Europska. U Slovačkoj, točnije Puchovu, prvi puta su osvojene medalje za 2. i 3. mjesto u kategoriji klasik. U Pragu su osvojene medalje za 3. mjesto sa „batonflagom“, te u Italiji za 2. mjesto, također s „batonflagom.“ Najposebnije su naravno one medalje za osvojeno srebro i dvije bronce na svjetskom prvenstvu u Africi.

Put do umijeća rada sa štapom i ostalim rekvizitima, nije ni malo jednostavan. Uvelike ovisi o angažmanu i zainteresiranosti članova tima. Optimalan broj za najkvalitetniji rad, od 50 tak članova generira najvećom profesionalnošću. Mažoretkinja je tek na „pravom putu“ isključivo onda kada savlada osnovne pokrete poput: „kuhanja“ – pokreti slični okretanju kuhače; „osmice“ – okomito uvrtanje štapa u obliku broja osam; sunca – rotiranje štapa ispred tijela i prebacivanje iz jedne ruke u drugu; „zvijezde“ – kombinacija „osmice“ i „kuhanja“, s okretanjem štapa prema tijelu i od tijela, kao i; „rol“ – rotacija štapa oko ruke, noge, struka, laktova i vrata.

O mažoretkinjama u Novskoj popričali smo s predsjednicom „Novljanskih mažoretkinja“ Tamarom Tomić i pomoćnom trenericom Lucijom Grdur. Na pitanje što je tako čarobno u štapiću, da su svoj život podarile upravo ovome sportu, odgovorile su sljedeće: „Tu vrstu ljubavi ne možemo opisati, to je nešto što čovjeku uđe u srce, u tijelo i u samo postojanje.“

Kako kažu, ustvari, najviše same doprinose plesnim kvalitetama i izgledu. Zahvalni su na dobivenim financijskim sredstvima, no ona, nažalost nisu dostatna. Ovo je izrazito skup sport. Sukladno tome, roditelji su oni koji većinom financiraju natjecanja i dodatne aktivnosti svoje djece. Ističu, da kada bi svi sportaši dobivali onoliko sredstava kolika oni dobiju na raspolaganje, ne bi napravili ni desetinu onoga što su upravo zajedničkim snagama napravile i ostvarile.

Svaka mažoretkinja osim što sanja da uđe u natjecateljski tim, ponajviše voli putovanja koja ona sa sobom nosi. Proputovale su većinu Europe: od Poljske, Slovačke, Češke, Mađarske, Slovenije, pa sve do Italije. Dok se ona najdraža sjećanja odnose na putovanje u Afriku. Putovanja su svakako ljepši dio ovog sporta, no treniranja su ipak nešto sasvim drugo. Nije ni malo jednostavno istrenirati mažoretkinju po mažoretkinju, a niti uklopiti sve u jednu točku, sinkronizirati i postići perfekciju koja je u konačnici najbitnija i najpoželjnija.

Iako je zbog korone i prekida intenzivnog rada došlo do zastoja, usprkos svim poteškoćama i zabranama, djevojke su uspjele održati svoju ekipu u potpunom sastavu, također su i uspjele odraditi sve treninge i pripreme za natjecanja koje slijede. Djevojke su izrazito talentirane i marljive, a trenerice također, što svakako predstavlja garanciju za besprijekorne rezultate i u budućnosti, istaknula je Tamara Tomić.

„Ovo što mi radimo – to je nije posao, već čista ljubav“, kaže Lucija Grdur, a tu ljubav dokazuju i time što svake godine svoj grad počaste nastupom s najboljim izvedbama.

Prijateljstva su zasigurno jedna od najvažnijih faktora sreće u životu. Treniranja i putovanja omogućavaju ponajviše sklapanje novih prijateljstava. U timu vlada zajedništvo, a stara izreka „Stariji pomažu mlađima“ utkana je u svim članovima tima.

Kada nešto volite, vrijeme ne bi trebalo predstavljati prepreku na tom putu. Novljanske mažoretkinje su dokaz zbilja toga. Naporno je i zahtjevno, u prosjeku se održi 500 sati treninga godišnje. Ali, onda kada su želja za prenošenjem znanja i ljubavi, veći od bilo čega na ovome svijetu, odustajanje od ovog sporta, nije niti će ikada biti opcija.

Iris Pilipović


Current track

Title

Artist